Čast izuzecima, iako je takvih jako malo. Nažalost više je onih na koje se odnosi ovo moje osobno promišljanje. Odmah na početku želim naglasiti da ovo sve što pišem, pišem u svoje osobno ime, ne u ime župnika, časnih sestara, biskupa ili nekog trećeg. Motiv da ovo napišem je upravo današnja krizma i ono što se događalo pod krizmom: ogromna nezainteresiranost, hladnoća, nekultura, kod nekih čak i bezobrazluk. Pripreme za krizmu su počele od prošle jeseni i bilo je dovoljno vremena da se prođe sve potrebno gradivo i da se svi krizmanici ozbiljno i temeljito pripreme. A bilanca cijelog stanja je bila ta da 10 krizmanika nije zaslužilo krizmu, ali i oni su se danas krizmali. To je prije svega nepravedno zbog onih koji su se potrudili savjesno i temeljito pripremiti za krizmu. Sad kad ovo pišem, oni na koje se ovo odnosi su u svom svijetu, da ne kažem u svom „filmu“. Udri brigu na veselje. Na što je to spalo naše kršćanstvo – katoličanstvo? Pitam sebe ali i sve vas. Gdje je danas ono pravo, istinsko, zrelo, kršćanstvo? Što se to događa s nama danas? U kojem pravcu idemo?
Iako mi ovo teško pada, ali ne mogu zanijekati jednu činjenicu, a to je da u današnje vrijeme čak i muslimani više poštuju svoju bogomolju (džamiju) – iako nemaju ono što mi imamo (živoga Boga/Isusa pod prilikama kruha). Ali kako sam se i danas u to uvjerio, nešto što je sve više svetije mi po tome sve više „pljujemo“ i „gazimo“. Zasigurno će se mnogi zapitati kako mi to „pljujemo“ i „gazimo“ svoju bogomolju. Evo kako: svojom pričom (galamom i nedoličnim ponašanjem) mi ne poštujemo sveti prostor u kojem se nalazimo. Ne kažem da je to samo slučaj kod Bišćana, ali budući da sam po službi župni vikar u Bihaću, moja briga je trenutno Bihać, druge župe imaju svoje duhovne pastire i neka oni vode brigu o svojima.
Sljedeća stvar koja me je doslovno rastužila je bila kad sam vidio da poslije krizme biskup odlazi pred Presveto, kleči i moli a okolo njega je cirkus, vašar, kokošinjac, pijaca… Jadno i sramotno. Nemam riječi. Na što smo se mi srozali? Ogromna većina bi se trebala vratiti u prvi razred vjeronauka i učiti osnovne stvari kako ponašanja u crkvi tako i poštivanja vjerskih službenika.
Ja sam svjestan da će ovaj moj komentar izazvati veliku buru reakcija, ali ako sam što pogrešno rekao, neka mi se dokaže da je krivo. Svjesno i s punom odgovornošću svojim iza svake svoje napisane riječi.
Sljedeća stvar koju ovdje želim reći je to što me je biskup javno danas kritizirao prilikom podjele krizme zbog pojedinih krizmanika koji se nisu znali ponašati pred biskupom. Tada me je biskup upozorio na to, a ja sam mu odgovorio da sam im sve fino objasnio, ali oni nisu htjeli poslušati. To će nekome izgledati smiješno i banalno, no ja to doživljavam na drugačiji način. Dakle, mene biskup proziva za nešto s čim nemam veze, odnosno, na što ne mogu utjecati. Moram priznati da mi je ovo spremanje krizme u Bihaću bilo prvo u svojoj trogodišnjoj svećeničkoj praksi i da mi je ovo bilo „vatreno krštenje“. Još jedna stvar koja je bila jako ružna je, (a to je sve na kameri zabilježeno), kad je veliki broj krizmanika zakasnio ući u crkvu. Svećenici s biskupom su već bili izašli na oltar, a klupe krizmanika su bile poluprazne. I onda oni pred očima svih ulaze i sjedaju na svoja mjesta, umjesto da su 10 minuta prije početka mise bili na svojim mjestima.
Čvrsto sam uvjeren da je ova krizma mogla proteći u tako lijepom i dostojanstvenom ozračju bez potrebe za napetošću, nervozom ili dizanjem tenzija, ali se to nije dogodilo. Jedini mogući način da izrazim svoje nezadovoljstvo i neslaganje s trenutnom situacijom je ovaj javni. Nadam se da će mnogi, kad ovo pročitaju, malo razmisliti o svemu napisanom i da će donijeti odluku o promjeni svoga života i vjerskog ponašanja. Istina je da crkva neće puno dobiti s kvantitetom (količinom) nego, naprotiv, kvalitetom. Neka nas bude malo, ali da samo kako treba.
I još za kraj. Fra Tomislav Svetinović, fra Anto Zrakić… će jednog dana otići iz ove župe, no vi nikad nećete moći pobjeći od samih sebe. Gdje god išli i što god radili nosite sebe. Ako budete ispravno radili imat ćete blagoslov, ako budete krivo radili imat ćete ono što nije blagoslov, a to je prokletstvo. Još nije kasno da sredite svoje živote, da se više okrenete prema Bogu, da savjesnije pođete prakticirati i primati svete sakramente.
Dao Bog da se to i dogodi u župi Bihać. fra Tomislav Svetinović, župni vikar
