Noć sa Velike Subote na Uskrs (nedjelja) predstavlja vrhunac i središnji dio vazmenog slavlja. Okupljeni u i ispred župne crkve u Bihaću, župljani, uz predvođenje domaćih svećenika župnika fra Ante Zrakića i župnog vikara fra Tomislava Svetinovića, započeli su sa obredima Velike Subote. Blagosivljajući oganj s kojeg je upaljena uskrsna svijeća, izgovorene su riječi: “Krist jučer i danas, početak i svršetak, Alfa i Omega. Njegova su vremena i vjekovi, njemu slava i vlast po sve vjekove vječnosti. Amen”. Ovim riječima je kroz uskrsnu svijeću na simboličan način predstavljen uskrsli Krist. Noseći uskrsnu svijeću, zajedno sa svećenicima, vjenici su u procesiji obasjali mračnu crkvu upalivši svijeće ostatku puka uz svećenikove riječi „Svjetlo Kristovo!“ na što su vjernici odgovarali „Bogu hvala!“ Pjevajući Vazmeni hvalospjev, župni vikar, fra Tomislav Svetinović, pozvao je na radost anđele Božje, svemir i Majku Crkvu koja te noći duhovno rađa nove krštenike.
U dijelu Službe riječi, nakon čitanja iz Starog zavjeta u kojoj su istaknuta sva divna djela koja je Gospodin Bog od početka činio, zapjevana je ”Slava” koja je probudila i zvona koja su ‘umukla’ kroz Sveto trodnevlje iščekujući Kristovo uskrsnuće, a zatim su uslijedila čitanja iz Novog zavjeta.
U prvim stoljećima kršćanstva, liturgija uskrsle noći se sastojala i od krštavanja odraslih kandidata te su stoga u Krsnoj službi okupljeni vjernici, ponovno obasjani Kristovim svjetlom, obnovili svoja krsna obećanja tako iznova ističući svoju privrženost i pripadnost Kristu i Njegovoj Crkvi.
Posljednji dio obreda, Euharistijska služba, naglašava bitnost življenja i pronošenja radosne vijesti ne samo u toj uskršnjoj noći i kroz dane Velikog tjedna, nego u svim danima i aspektima našeg kršćanskog života uz radost koja je na kraju službe stopljena u poklik „Aleluja!“ koji izražava vjerničku zahvalnost Bogu koji je kroz svojega uskrslog Sina poslao nadu u novi život i vječito sjedinjenje s Gospodinom po uskrsnuću.
Osvrćući se na Kristovu pobjedu nad grobom, župnik fra Anto Zrakić je okupljenim vjernicima kroz homiliju ukazao na postojanje onih grobova u našim životima koji kroz našu oholost i grubost prema najbližima pružaju utočište našoj grešnosti čiji kamen mi, kao Kristovi nasljednici, trebamo odvaljivati svakodnevno te izlazeći iz tih grobnica puštati da nam Kristovo svjetlo iznova obasja dušu i pozove nas na sjedinjenje s Bogom.
Na kraju službe, istaknuto je kako preklapanje datuma katoličkog i pravoslavnog Uskrsa ove godine simbolično pokazuje da su svi kršćani braća i sestre u Gospodinu te da nas je upravo Uskrsli putem Svoje ljubavi i žrtve pozvao na nasljedovanje i širenje te Njegove ljubavi u različitostima.
Sretan i blagoslovljen novi Kristov život!
Kristina Ivaniš
Za više fotografija kliknite ovdje
